Retrospektiva

Legende: Lamborghini Diablo i danas urliče te tjera strah u kosti kao i prije 25 godina

Foto: Marin Tomaš

Iz garaže kraj Zagreba izvukli smo pravog vraga – monstruozni Lamborghini Diablo, ikonu s postera devedesetih sposobnu premašiti 300 km/h, koja i danas oduzima daha svojim izgledom i zvukom V12 motora od 492 KS

Kralja supersportskih automobila devedestih, kultni Lamborghini Diablo, pronašli smo u garaži kolekcionara rijetkih automobila kraj Zagreba, pa je bio u društvu još nekolicine egzotičnih i ultraskupih jurilica. S obzirom da je bio parkiran na posebnom mjestu, da bismo došli do njega morali smo prvo pomaknuti Ferrari F430 i Diablovog nasljednika Lamborghini Murcielago. Bila je to scena za koju bi mnogi ljubitelji supersportskih automobila platili ulaznicu.


Foto: Marin Tomaš

Jer, za svakog kome benzin teče žilama samo slušati vrišteći zvuk Ferrarijevog modernog V8, naročito kad odzvanja među zidovima garaže, poseban je doživljaj. A kad smo upalili Lamborghinijev kultni V12 moderniziran za Murcielago i pritom pojačan na 580 KS, kao da se simfonijskom orkestru pridružila još jedna ritam sekcija stvarajući glazbu za uši od koje bi se rastopio svaki zaljubljenik u automobile. A onda smo upalili Diablo. Bila je to čista demonstracija sile i moći, nešto poput vojne parade.

Nakon mučnog i teškog okretanja anlasera njegov ogromni 5,7-litreni V12 doslovno je urliknuo i to toliko glasno da smo imali osjećaj da su se i Murcielago i F430 utišali od straha. Kao kad u džungli u kojoj trubi krdo slonova i zavija čopor hijena s vrha planine zariče lav. Svima je odmah jasno tko je tu glavni. Nakon što smo upalili Diablo, ni Ferrari, koji razvija istu snagu kao Diablo, ni Murcielago, čiji je motor zapravo veći od Diablovog, praktički nismo više čuli od buke koja se širila iz njegove četiri tanke ispušne cijevi.

I to je zapravo bit Diabla toliko dobro opisana već u njegovom zvučnom imenu – to je u svemu krajnje ekstreman i razmetljiv superautomobil kakav povijest ranije nije vidjela, a kakav se više nitko neće ni usuditi napraviti. To je prvi Lamborghini koji je jurio preko 300 km/h, automobil koji je glumio u više od 160 filmova i TV-serija te krasio brojne postere na zidovima klinaca diljem svijeta, tajni predmet obožavanja i želja mnogih koji su mladost proveli u devedesetim godinama.

Lamborghiniju je trebalo punih pet godina da razvije nasljednika legendarnog Countacha. Odluka o novom superautomobilu koji će pojuriti preko 300 km/h pala je u ljeto 1985., a automobil je javnosti otkriven početkom 1991. u Monte Carlu. Ime je dobio po bijesnom biku Vrag Verague koji je vodio epsku borbu s matadorom El Chicorrom krajem 19. stoljeća i čija se agresivnost smatrala dostojnim novog automobila. Automobil je nacrtao Marcello Gandini, koji je dizajnirao i Miuru i Countach, ali njegov je izvorni izgled kasnije promijenjen.

U međuvremenu je, naime, Lamborghini kupio Chrysler, čiji su inžinjeri i dizajneri Diablo učinili praktičnijim, ali i pitomijim. Usprkos tome, Diablo je i dalje pravi Lambo, supernizak i esktremno brz. Osnovni cilj – da automobil juri najmanje 315 km/h – nadmašen je za 10 km/h s time da je talijanski relijaš Sandro Munari na Nardu neslužbeno postigao i 340 km/h. Diablo iz klasičnog Lamborghinijevog V12 motora uz pomoć četiri ventila po cilindru, po dva bregasta vratila u svakoj glavi i ubrizgavanju izvlači 492 KS. Diablov ekstravagantan izgled i ekstremne dimenzije jasno daju do znanja o čemu je riječ – ogromnom motoru na kotačima.

Putnička kabina kao da je dodana iz čiste nužde, pa ulazak u nju nije nimalo lak, usprkos vratima koja se otvaraju prema gore. S obzirom na široke pragove i sjedala koja su u osnovi samo desetak centimetara iznad zemlje u Diablo doslovno padate. Lamborghini se nikad nije ispričao za skučeni kokpit, pa ako u njega ne stanete – kupite drugi automobil. Talijani su, doduše, baš zbog toga radili sjedala po mjeri kupca, ali skučen prostor za noge i zbijene pedale teško je progutati.

S obzirom da nema servouređaj, multilink ovjes ili bilo kakvu elektroniku koja bi pomagala vozaču, da je upravljač težak jednako kao i ručica mjenjača kojom treba gađati zbijene metalne kanale na kućištu, da u unutarnjem retrovizoru ne vidite ništa, a u vanjskima samo rubove njegove ogromne stražnjice i da iza vaših leđa urliče bijesni V12 s gotovo 500 KS koje prenosi samo na stražnje kotače, doduše veličine valjaka, reći tek da je Diablo težak za voziti bilo bi opasno obmanjivanje. Diablo je sirov – jak na mišićima, slab na detaljima – i mnogi iskusni test-vozači opekli su se u njemu.

Osim potrebe za pokazivanjem, vlasnici Diabla moraju stoga biti i prave muškarčine, jer riječ udobnost jednostavno ne postoji, premda je kokpit u potpunosti presvučen ručno šivanom kožom, a na središnjoj konzoli oči bodu ogromne komande klima-uređaja. Prtljažni prostor nudi mizernih 140 litara, pa je Lamborghini uz Diablo isporučivao tri posebno krojena kovčega da bi vlasnici imali gdje staviti četkicu za zube, bočicu parfema i pidžamu. Ali zato spremnik za gorivo proguta 100 litara visokooktanskog benzina, što je s obzirom na tvornički deklariranih 28,9 l/100 km dovoljno za jedva 300 kilometara!

S druge strane, poigrate li se s vragom iz vaših leđa garantirano nećete moći spavati tjednima. Osim brutalnog zvuka, podjednako impresivan dojam ostavljaju ubrzanja. Veliki V12 razvija najveću snagu na čak 7200 okretaja, a Diablov mjenjač ima samo pet stupnjeva, pa već u prvoj juri preko 100 km/h. Za što mu treba tek nešto više od 4 sekunde. A u slijedećih 25 sekundi već je prešao 402 metra i opasno se bliži krajnjoj brzini koju i danas ostvaruju tek rijetki superautomobili.

Lamborghini Diablo (1990-2001)

Tehnički podaci

Motor benzinski, 12 cil.

Obujam 5707 ccm

Snaga 362 kW/ 492 KS pri 7000 o/min

Moment 580 Nm pri 5200 o/min

Mjenjač ručni, pet stupnjeva

Dimenzije 446x204x110,5 cm

Gume 245/40 R17, 335/35 R17

Pogon stražnji

Masa 1620 kg

Najveća brzina 325 km/h

0-100 km/h 4,1 sekundi

Potrošnja (tvornička) 15,2 l/100 km

Cijena novog (1994.) 203.000 njemačkih maraka

izvor:  jutarnji.hr/autoklub

TOP DESET NAJBOLJIH AUTOMOBILA

Automobili su pokazali da u novom stoljeću da više ni približno nisu ono što su nekada bili, oni su još jače skrenuli u domenu autonomije i dodatne opreme.Mada  je u svijetu na četiri točka ostalo malčice mjesta, pa je nekoliko proizvođača uspjelo proizvesti nekoliko zanimljivih i barem naizgled posebnih modela od kojih je ova lista sastavljena.

Bugatti Chiron

Mada je njegov prethodnik,moćni Veyron ispao revolucijom,  Chiron zapravo kao njegov nasljednik i ne može biti nešto mega-posebno, deseto je mjesto rezervirano za njega jer  taman tu negdje. Chiron zapravo je pokretni dokaz tome da proizvođači automobila i dalje brzinu vide kao nešto što savršeno paše uz ekskluzivnost, pa zbog toga ovaj automobil nije moguće staviti na bilo kakvu marginu. No da smo doživjeli šok zbog oduševljenja pri pojavljivanju prvih službenih navoda vezanih uz Chiron, ne možemo reći i zato se ovaj automobil nalazi tek na 10. mjestu.

Volkswagen Golf GTI Clubsport

Golf GTI Clubsport  je ove godine ne samo punio kompletan  medijski prostor, već je praktično provirivao iz ćoška zbog Dieselgatea – afere koja je svijetu vrlo ubjedljivo dala do znanja da Volkswagen zajedno sa svim drugim proizvođačima ekološki svjesnih dizela zapravo mulja koliko je dug i širok. Što god da  je pogodilo Volkswagen, njihov je Golf doživio ovu „hardcore“ verziju i poharao Nordschleife, pokazujući Renaultu srednji prst. Ruku na srce, moram reći da čak ni s rekordnim vremenom na „zelenom paklu“ ni sa svom silom performansi i opreme ovaj Golf ni približno ne opravdava svoju poprilično paprenu cijenu, ali to je već drugi par rukava. Kao automobil je ovaj Golf doista nešto spektakularno i posebno, a zatim i apsolutno neočekivano i ugodno iznenađenje iz Wolfsburga. Zato je svoje mjesto našao (i) ovdje.

Ford Focus RS

Uzmemo li u obzir to da su RS-Fordovi oduvijek imali „ono nešto posebno“, za očekivati je bilo da će i Focus RS najnovije generacije zadržati takav pristup. No ovaj je automobil apsolutno zaista prevazišao sva očekivanja. Priznajem, dizajnom definitivno nije nešto posebno, a onaj „Drift“ gumbić mnogima je smiješan i nepotreban dio opreme ovog automobila, ali performanse i stav koji iz sufiksa RS nekako čini skraćenicu za agresivnost jednostavno očarava – pogotovo u plavoj boji. Jasno ko bijeli dan da postoje brži, jači i ekskluzivniji automobili od ovog Forda, ali među konkurencijom u sklopu koje se Focus RS nalazi, jednostavno je nemoguće ne izdvojiti i ne obožavati ga. Pa ako već zbog ničeg drugog, onda je zbog toga zaslužio biti prisutan i ovdje.Slažeteli se?

Cadillac CTS-V

Da, poznato mi je ,velika većina vas ce reći da je BMW bolji i da Mercedes-Benz daje više razloga za kupnju, ljubitelji okupljeni oko „gospodara prstenova“ ili paraolimpijskog logotipa reći će kako nemamo pojma o čemu pričamo. No Cadillac sa svojim V-modelima tokom posljednjih godina pokazuje apsolutnu posvećenost performansama i u svijet nenormalno brzih limuzina donosi svoj unikatan potpis. Mada taj potpis nema tradiciju brzine i ludila s kojom raspolažu Audi, BMW i Mercedes-Benz, no kada se sjetimo da je Cadillac zaokrenuo iz svijeta namijenjenog mafijašima i penzionerima prema Le Mansu i Nordschleifeu, jasno je vidljivo zašto smo CTS-V stavili na ovu top-listu.

Chevrolet Camaro ZL1

Naravno na popis ide još jedan  "Amer" i svojevrsne legende koja još od šezdesetih Chevrolet stavlja na kartu proizvođača koji očaravaju stavom i performansama. Doduše, posljednja generacija Camara skroz malo  je izgubila kormilo, jer motor iz Corvette skupa s dijelovima ovjesa kakvi se nalaze na Cadillacovim V-modelima zajednički ne idu u prilog originalnosti, ali sve je to relativno nebitno kada se pogleda šira slika. ZL1 stvarno je siguran  automobil koji na dnevnoj bazi svojom pojavom može fascinirati gdje god da se pojavi, a na stazi je uvjerljiviji od mnogih skupljih pripadnika svijeta sportskih super brzih automobila. Možda je malčice „nabrijan“ u svom nastupu i time ispada smiješnim za sve one kojima nošenje kaubojskog šešira nije nimalo privlačno, ali s obzirom na to da su sve bitne komponente na njemu daleko nadmašle „muscle car“ filozofiju iz šezdesetih, Camaro ZL1 je jednostavno zakon i tu je kraj priče.

Mercedes-Benz AMG GT-C

AMG GT-C moguće opisati jedino jednom riječju "nema dalje"perverzija na četiri točka koja nikog ama baš nikog ne može ostaviti ravnodušnim .AMG GT je već sam po sebipredobar automobil koji krase brzina i performanse i onaj najbitniji faktor ekskluzivnosti, ali ova topless-verzija modela sve to podiže za još pokoju stepenicu. Uostalom, samo pogledajte kako to čudovište bez krova izgleda i kakav dojam odaje i sve će vam biti jasno.Ako kojim slučajem i dalje niste sigurni zašto smo ovaj automobil naveli u sklopu ove top-liste, možda je vrijeme da posjetite ljekara  ili jednostavno svoj auto-entuzijazam prebacite u neku drugu domenu poput npr. šivanja ili kuhanja.

Renault Talisman (pogotovo karavan)

„Renault? Halo legendo četvrto mjesto? Da li ste vi normalni?!?“ Sigurna  pitanja, moramo priznati. No Talisman nastavlja onu ispravnu ideologiju luksuza i apsolutne udobnosti iz nekih prošlih vremena, te korača istim stazama kojima su koračali modeli 20, 25, 30 i svemirska limuzina iz devedesetih, odnosno Safrané. Ruku na srce, ovaj se automobil možda i ne bi našao na ovoj top-listi da nije bilo ovogodišnjeg Auto Showa, gdje je na Renaultovom izlagačkom prostoru plavi karavan tog naziva nekima od nas uzrokovao nekontrolirano ispuštanje sline iz usta. Uzimajući u obzirom na to da oduvijek volimo karavane (i to pogotovo one brze ili po nečem posebno atraktivne), to i nije nešto čudno, no s obzirom na Renaultove modele koji su tokom  posljednjih godina opisivali firmu i njenu orijentaciju na tržištu, Talisman nas je izuzetno pozitivno  iznenadio u svakomn pogledu. Samim time je ovaj model zasjao u svom punom sjaju i definitivno pokazao da Renault može proizvesti puno uvjerljivije modele od blijedih SUV-a i CrossOvera kakve smo navikli gledati na tržištu s logotipom „tvoraca automobila“.

Acura (Honda) NSX

Mada je izrada modela trajala više od deset godina i usprkos činjenici da je originalni NSX nešto apsolutno neponovljivo, Honda je još jednom pokazala da u svojim redovima i dalje ima ekipu koja može i zna iznenaditi čak i one najzahtjevnije među nama.Ako će mo iskreno  novi  NSX Hibrid  kao takav ima itekako puno razloga da ga ne volimo baš previše, ali ovaj automobil umjesto ekoloških muljarija i marketinških trikova raspolaže s pravim, stvarnim i iskoristivim performansama koje ga čine itekako posebnim. Sasvim realno gledano, ovaj automobil ni u bunilu ne treba uspoređivati s Priusom, jer kao pravi sportski automobil (što NSX definitivno jest) s njime ni u kojoj religiji nije usporediv. Dakako, ako je poređenje potrebno, onda je tek McLaren P1, Ferrari LaFerrari i Porsche 918 moguće staviti u istu rečenicu s novim NSX-om, a u sklopu takve usporedbe NSX ispada najposebnijim od mnogo njih, jer je cijenom poput super-automobila na akciji u obližnjem salonu. Pametnome dosta.

Porsche Panamera

Svakako iznenađenja desetljeća i jedne od najozbiljnih prikaza pretvaranja odvratne gusjenice u predivnog leptira. Kada je prva Panamera prikazana svijetu, mnogi od nas su pomislili kako se radi o nekoj neukusnoj šali. Potom su šok i nevjerica prerasli u gađenje, a na kraju je cijela priča završila smijehom i sarkastičnim primjedbama na konto 911-ice na koju je pao "peh". Dakle prva je generacija Panamere usprkos neslaganjima nekih po tom pitanju (izuzev interijera) bila gadna poput gangrenozne rane, pa je ova druga generacija na tržište donijela jedno od najugodnijih iznenađenja u toku proteklih godina i Panameru svrstala na kartu najljepših automobila na svijetu. Luksuz i performanse nisu nešto što bismo posebno isticali, jer na kraju krajeva ipak je to Porsche, ali dizajn apsolutno očarava iz svih uglova i to je sasvim dovoljno da konstatiramo kako poželjniju limuzinu već dugo godina nismo imali prilike vidjeti.

Alfa Romeo Giulia Quadrifoglio

Ma jasno kao dan BMW M3 je super. Mercedes-Benz AMG C63 je također perverzija. Audi RS4 svakako  ima „ono nešto posebno“ usprkos činjenici koja kaže da je zbog pogona na sva četiri točka.No usprkos svim pozitivnim i posebnim stranama, niti jedan od tri navedena modela nema ono što ima Alfa Giulia Quadrifoglio – bukvalno klasičan dašak ludila i elegancije s kojima ova Alfa već s prvim fotografijama apsolutno očarava i obara s nogu htjeli to priznati ili ne. Naravno…već smo stoput utvrdili kako bismo radije kupili M3, nego „riskirali“ s Alfom, no sve je to samo teorija. U praksi bismo definitivno probdjeli nekoliko neprospavanih noći preispitujući razloge „za“ i „protiv“, jer kombinacija Ferrarija i Maseratija upakirana u Alfinu karoseriju jednostavno nije nešto što bi u bilo kojem rječniku označavalo nešto za odbaciti ili marginalizirati.I da , cijena je i više nego paprena, mada  s druge strane je ovo Alfa kakvu smo dugo,dugo željno iščekivali i sada kad se konačno nalazi među nama, ne vidimo druge opcije osim obožavanja svega što Giulia Quadrifoglio predstavlja. …a vjerovali ili ne, radi se o jako puno toga. Eto…naša je lista popunjena.Vjerovatno su  neki od automobila  s nje zasigurno naišli na odobravanje, dok su se zbog nekih mnogi zapitali kakvih smo se droga "dosinili" prije sastavljanja ove liste. Razumije se  da smo u nju mogli uvrstiti još svega i svačega, ali ovo su automobili na koje smo u bilo koje doba dana ili noći uvijek bili u mogućnosti obratiti potpunu pažnju. Iskreno se nadamo da ćete barem jednim  dijelom razumjeti kako smo i zašto sastavili ovu top-listu.

Comments

comments

NAJGLEDANIJI VIDEO DANAS NA PORTALU:

Na vrh
Zatvori