Novosti

Novim zakonom zabranili i zaplijenili sve crne automobile!

Da, lopovluk, manipulacije, suptilno ili manje suptilno maltretiranje i sve ostale tekovine modernog društva u našim su krajevima aktualnije nego ikad.
Ali vjerovali ili ne, može biti i gore…

Tokom posljednjih mjeseci prosječnom čovjeku na našim prostorima je barem pet do šest puta dnevno padalo na um da se baci kroz prozor. Razloga za to ima mali milijun – od troškova života koji su sve veći i veći, preko raseljavanja stanovništva u okolne europske zemlje i neke „preko bare“ i  sve sile gluposti kojima naizgled nema kraja.
Pod time naravno podrazumijevam i korumpirano pravosuđe koje ubojicama sa „sinkopama“ dopušta ostanak na slobodi, ekipu koja s brkovima podsjeća na četrdesete godine prošlog stoljeća, dok stanjem uma neodoljivo podsjeća na teške psihijatrijske slučajeve iz filmova, pa i svu silu više ili manje politički aktivnih „ljudi“ koji iz dana u dan kradu kao da sutra ne postoji.

Kupuju se tableti, mobiteli za desetak milijona eura i limuzine sa nosačima za mitraljeze. Sa gradskim i državnim novcima grade se fontane, organiziraju se „kraljevska“ natjecanja u skijanju na blatu, svako toliko se izmišlja neki novi zakon s kojim će državljanima  iz džepa izmusti još pokoja para.

Kad ovakvi vode državu...

Sve to skupa naravno ima i svoju težinu te od prosječnog čovjeka stvara nervoznu osobu koja nije u stanju da se koncentrira ni na šta. Između ostalog i zbog toga ni u saobraćaju ljudi više nisu koncentrisani kako treba, pa zbog toga rade gluposti za volanom, pri tome buljeći u zaslone svojih pametnih telefona i tipkajući apsolutno nebitne statuse po društvenim mrežama. A upravo u tom dijelu priče policija samo čeka s blokićem u ruci – u pola cijene, ako se cifra s blokića plaća na licu mjesta.

Ovaj WC košta manje od javnog u Zagrebu.

Kažu da nam je vozni park prestar. Kažu da su nam automobili slabo održavani i nesigurni. Kažu da se uložilo napora i napora kako bi se takva slika promijenila. Ali sve su to tek gluposti i floskule, jer za nove automobile najčešće nemamo novaca, polovne se baš i ne isplati kupovati, a uvoz je zbog raznoraznih davanja praktički nemoguć. Dakle, uloženi napori definitivno nisu otišli u smjeru rasterećenja vozača, vlasnika automobila i poboljšanja sigurnosnih uvjeta na cestama.
Zbog toga je poprilično teško pronaći neku svijetlu tačku – barem što se automobila i vožnje tiče, jer „milicija trenira strogoću“, a oni kojima smo dali povjerenje i državu u ruke imaju džepove poput Marijanskih brazdi i sve se već više od dva i pol desetljeća zapravo samo vrti u krug, dok se mi obični smrtnici bez stranačkih iskaznica nalazimo u sredini.
Ali hajde…barem još nikome nije palo na um zakonski uvjetovati koju ćemo boju automobila smjeti kupiti, a koju ne. A upravo je takav zakon zajedno s budaletinom koja ga se sjetila u cilju ovog teksta.

Ukoliko ste ikada čuli za Turkmenistan, onda ste najvjerojatnije čuli i za lidera te zemlje, odnosno čovjeka pod imenom Gurbanguly Berdymukhammedov. A ako ipak niste, evo samo kratkog objašnjenja: čovjek je psihopat i jedan od najvećih tikvana u novijoj historiji svijeta – barem u domeni politike i vlasti.

Bi li ikada Veyron polakirali u ovako nešto?

Osim što je g. Gurbanguly uveo nekoliko potpuno retardiranih zakona i prema narodu ispao poput zlog feudalca, izgleda da njegova bolesna mašta nikada ne spava, jer se iz dana u dan radi na tome da upravo njegov lik i djelo ispadnu najbitnijim dijelovima te poprilično siromašne države.

Pa uprkos tome što je Turkmenistan jedna poprilično siromašna zemlja, na njihovom se vladaru na prvi pogled to ne može vidjeti, jer dotični (između ostalog) u svom vlasništvu ima i Bugatti Veyron – i to toliko seljački da to nisu istine. Ali uprkos svim tim krađama i poštivanju kulta ličnosti samog sebe, g. Berdymukhammedov i dalje nalazi načina fascinirati svijet oko sebe.

Glavno da narod kopa po smeću...

Naime, osim toga što je diktator s kompleksom Boga, g. Berdymukhammedov je i praznovjeran, te istovremeno i fetišist na bijelu boju. To je i pokazao već nekoliko puta kroz nekoliko različitih primjera, ali neki  dan se posebno osvrnuo na „predivnu bijelu boju“, i najavio skoro pretvaranje glavnog grada Ashgabata u „bijeli grad“.
Iskreno ne znamo je li ideja gluplja, megalomanskija ili se samo previše naslanja na treći nastavak „Gospodara Prstenova“, jer praktički sanjati presvlačenje glavnog grada Ashgabata u bijeli mramor unutar države u kojoj narod jedva preživljava može samo krajnje poremećena osoba.
A to je tek početak bijele sante leda u Turkmenistanu…

Stvarno je zao ovaj crni Audi.

Prije samo nekoliko dana  ovaj poremećeni autokrat je u glavnom gradu te države bez ikakve prethodne najave  izdao naredbu da se svi crni automobili zaplijene i zabrane za upotrebu na cestama.
Objašnjenje je još nevjerojatnije od same odluke, a glasi nešto kao „crna boja donosi nesreću“, tako da je cijela ova priča apsolutno dementna i nenormalna.
Doduše, ova najnovija zabrana je samo još jedna u nizu odluka koje u bazi nemaju nikakvog realnog smisla, pa samim time zabrana crnih automobila zapravo i odgovara nekim drugim primjerima s kojima su tokom posljednjih godina ljudi na prostoru Turkmenistana bili suočeni.

Ovakvi automobili u Turkmenistanu su zabranjeni.

Njima je zabranjeno kupovati automobile s više od 3,5 litre zapremine i one s datumom proizvodnje starijim od 12 mjeseci. Zatim je zabranjeno i imati automobile na kojima su zatamnjena stakla, a i personalizacija registarskih tablica pala je pod čekić i onima željnim takve „reklame“ morale su biti izdane nove. Dakle crna boja nije jedini nepoželjan dio vezan uz svijet automobila u Turkmenistanu, već su bolesni zakoni otišli i nekoliko koraka dalje.
Navodno je po izdavanju ove zakonske regulative bez ikakvog prethodnog upozorenja održana akcija „čišćenja“ crnih automobila sa cesta i parkinga. Dotični „nesretni“ automobili zaplijenjeni su i njihovim vlasnicima je zabranjeno korištenje istih ukoliko ih ne prefarbaju u bijelu boju.
Naravno da takav postupak predstavlja problem, jer ogroman broj ljudi u Turkmenistanu nema ni za kruh, a kamoli za lakiranje automobila, pa je već sada krenulo negodovanje koje će najvjerojatnije rezultirati s (još jednim) demonstracijama.
Ali gazda je svoje rekao, zakon je već stupio na snagu, a provedba je krenula, pa je za pretpostaviti kako će Turkmenistancima preostati jedino opcija „sjedi i plači“.

Možda će Ashgabat uskoro izgledati ovako...

Zbog toga iako nije riječ o čak i nazivno lijepoj vijesti, već o prikazu poremećenosti lika koji vlada jednom zemljom, sa druge je strane ipak olakšanje vidjeti da od ovih „naših“ ovdje ipak ima i puno gorih.
U našim se krajevima na silu definira sve i svašta – od obitelji, preko ulica gradova i šire. I dalje se troši novac na gluposti dok nekolicina kumova u sklopu najrazrađenijeg „rođo-sustava“ na svijetu zajedno s vlastodršcima tek zadovoljno trlja ruke. Kupuju se gluposti za previše novaca, po gradovima nema pitke vode, ali se zato za plastične stupiće, pokoju fontanicu i trilijun ležećih policajaca raznoraznih formi i veličina uvijek nađe koja kuna. Stoga je zapravo čudno kako se u našim krajevima još uvijek nisu pokrenule inicijative oko boje automobila, jer bi neki od javno istaknutih tikvana s političkim aspiracijama od nečeg takvog mogli itekako profitirati.

...a kod nas se kupuju i ovakve gluposti...

Da se u našim krajevima pokrene neka takva inicijativa, lako bi se skupilo nešto novaca od nekolicine referenduma, a onda bi debeli i ružni „javni djelatnici“  pojedine automobile prema nekim kriterijima mogli proglasiti „četničkim“, „pederskim“ ili jednostavno „orjunaškim“ ili „protudržavnim“ – i još za takve „bitne definicije“ dobiti još novaca.
Doduše, nikad se ne zna kada će nekom „politički aktivnom“ pojedincu, predstavniku crkve ili pak nekoj udruzi na dnevnom redu zasjati referendum s temom crnih ili bijelih automobila, ali eto…do sada još začudo nema naznaka oko neke takve vrste masovne demencije.

Pa iako kod nas lijepih vijesti baš i nema, svejedno se u maniri niskih strasti možemo pretvoriti u cinične gadove i barem se dijelom tješiti time da kod nas ipak nije najgore.
Nije li to zapravo lijepa vijest?

TOP DESET NAJBOLJIH AUTOMOBILA

Automobili su pokazali da u novom stoljeću da više ni približno nisu ono što su nekada bili, oni su još jače skrenuli u domenu autonomije i dodatne opreme.Mada  je u svijetu na četiri točka ostalo malčice mjesta, pa je nekoliko proizvođača uspjelo proizvesti nekoliko zanimljivih i barem naizgled posebnih modela od kojih je ova lista sastavljena.

Bugatti Chiron

Mada je njegov prethodnik,moćni Veyron ispao revolucijom,  Chiron zapravo kao njegov nasljednik i ne može biti nešto mega-posebno, deseto je mjesto rezervirano za njega jer  taman tu negdje. Chiron zapravo je pokretni dokaz tome da proizvođači automobila i dalje brzinu vide kao nešto što savršeno paše uz ekskluzivnost, pa zbog toga ovaj automobil nije moguće staviti na bilo kakvu marginu. No da smo doživjeli šok zbog oduševljenja pri pojavljivanju prvih službenih navoda vezanih uz Chiron, ne možemo reći i zato se ovaj automobil nalazi tek na 10. mjestu.

Volkswagen Golf GTI Clubsport

Golf GTI Clubsport  je ove godine ne samo punio kompletan  medijski prostor, već je praktično provirivao iz ćoška zbog Dieselgatea – afere koja je svijetu vrlo ubjedljivo dala do znanja da Volkswagen zajedno sa svim drugim proizvođačima ekološki svjesnih dizela zapravo mulja koliko je dug i širok. Što god da  je pogodilo Volkswagen, njihov je Golf doživio ovu „hardcore“ verziju i poharao Nordschleife, pokazujući Renaultu srednji prst. Ruku na srce, moram reći da čak ni s rekordnim vremenom na „zelenom paklu“ ni sa svom silom performansi i opreme ovaj Golf ni približno ne opravdava svoju poprilično paprenu cijenu, ali to je već drugi par rukava. Kao automobil je ovaj Golf doista nešto spektakularno i posebno, a zatim i apsolutno neočekivano i ugodno iznenađenje iz Wolfsburga. Zato je svoje mjesto našao (i) ovdje.

Ford Focus RS

Uzmemo li u obzir to da su RS-Fordovi oduvijek imali „ono nešto posebno“, za očekivati je bilo da će i Focus RS najnovije generacije zadržati takav pristup. No ovaj je automobil apsolutno zaista prevazišao sva očekivanja. Priznajem, dizajnom definitivno nije nešto posebno, a onaj „Drift“ gumbić mnogima je smiješan i nepotreban dio opreme ovog automobila, ali performanse i stav koji iz sufiksa RS nekako čini skraćenicu za agresivnost jednostavno očarava – pogotovo u plavoj boji. Jasno ko bijeli dan da postoje brži, jači i ekskluzivniji automobili od ovog Forda, ali među konkurencijom u sklopu koje se Focus RS nalazi, jednostavno je nemoguće ne izdvojiti i ne obožavati ga. Pa ako već zbog ničeg drugog, onda je zbog toga zaslužio biti prisutan i ovdje.Slažeteli se?

Cadillac CTS-V

Da, poznato mi je ,velika većina vas ce reći da je BMW bolji i da Mercedes-Benz daje više razloga za kupnju, ljubitelji okupljeni oko „gospodara prstenova“ ili paraolimpijskog logotipa reći će kako nemamo pojma o čemu pričamo. No Cadillac sa svojim V-modelima tokom posljednjih godina pokazuje apsolutnu posvećenost performansama i u svijet nenormalno brzih limuzina donosi svoj unikatan potpis. Mada taj potpis nema tradiciju brzine i ludila s kojom raspolažu Audi, BMW i Mercedes-Benz, no kada se sjetimo da je Cadillac zaokrenuo iz svijeta namijenjenog mafijašima i penzionerima prema Le Mansu i Nordschleifeu, jasno je vidljivo zašto smo CTS-V stavili na ovu top-listu.

Chevrolet Camaro ZL1

Naravno na popis ide još jedan  "Amer" i svojevrsne legende koja još od šezdesetih Chevrolet stavlja na kartu proizvođača koji očaravaju stavom i performansama. Doduše, posljednja generacija Camara skroz malo  je izgubila kormilo, jer motor iz Corvette skupa s dijelovima ovjesa kakvi se nalaze na Cadillacovim V-modelima zajednički ne idu u prilog originalnosti, ali sve je to relativno nebitno kada se pogleda šira slika. ZL1 stvarno je siguran  automobil koji na dnevnoj bazi svojom pojavom može fascinirati gdje god da se pojavi, a na stazi je uvjerljiviji od mnogih skupljih pripadnika svijeta sportskih super brzih automobila. Možda je malčice „nabrijan“ u svom nastupu i time ispada smiješnim za sve one kojima nošenje kaubojskog šešira nije nimalo privlačno, ali s obzirom na to da su sve bitne komponente na njemu daleko nadmašle „muscle car“ filozofiju iz šezdesetih, Camaro ZL1 je jednostavno zakon i tu je kraj priče.

Mercedes-Benz AMG GT-C

AMG GT-C moguće opisati jedino jednom riječju "nema dalje"perverzija na četiri točka koja nikog ama baš nikog ne može ostaviti ravnodušnim .AMG GT je već sam po sebipredobar automobil koji krase brzina i performanse i onaj najbitniji faktor ekskluzivnosti, ali ova topless-verzija modela sve to podiže za još pokoju stepenicu. Uostalom, samo pogledajte kako to čudovište bez krova izgleda i kakav dojam odaje i sve će vam biti jasno.Ako kojim slučajem i dalje niste sigurni zašto smo ovaj automobil naveli u sklopu ove top-liste, možda je vrijeme da posjetite ljekara  ili jednostavno svoj auto-entuzijazam prebacite u neku drugu domenu poput npr. šivanja ili kuhanja.

Renault Talisman (pogotovo karavan)

„Renault? Halo legendo četvrto mjesto? Da li ste vi normalni?!?“ Sigurna  pitanja, moramo priznati. No Talisman nastavlja onu ispravnu ideologiju luksuza i apsolutne udobnosti iz nekih prošlih vremena, te korača istim stazama kojima su koračali modeli 20, 25, 30 i svemirska limuzina iz devedesetih, odnosno Safrané. Ruku na srce, ovaj se automobil možda i ne bi našao na ovoj top-listi da nije bilo ovogodišnjeg Auto Showa, gdje je na Renaultovom izlagačkom prostoru plavi karavan tog naziva nekima od nas uzrokovao nekontrolirano ispuštanje sline iz usta. Uzimajući u obzirom na to da oduvijek volimo karavane (i to pogotovo one brze ili po nečem posebno atraktivne), to i nije nešto čudno, no s obzirom na Renaultove modele koji su tokom  posljednjih godina opisivali firmu i njenu orijentaciju na tržištu, Talisman nas je izuzetno pozitivno  iznenadio u svakomn pogledu. Samim time je ovaj model zasjao u svom punom sjaju i definitivno pokazao da Renault može proizvesti puno uvjerljivije modele od blijedih SUV-a i CrossOvera kakve smo navikli gledati na tržištu s logotipom „tvoraca automobila“.

Acura (Honda) NSX

Mada je izrada modela trajala više od deset godina i usprkos činjenici da je originalni NSX nešto apsolutno neponovljivo, Honda je još jednom pokazala da u svojim redovima i dalje ima ekipu koja može i zna iznenaditi čak i one najzahtjevnije među nama.Ako će mo iskreno  novi  NSX Hibrid  kao takav ima itekako puno razloga da ga ne volimo baš previše, ali ovaj automobil umjesto ekoloških muljarija i marketinških trikova raspolaže s pravim, stvarnim i iskoristivim performansama koje ga čine itekako posebnim. Sasvim realno gledano, ovaj automobil ni u bunilu ne treba uspoređivati s Priusom, jer kao pravi sportski automobil (što NSX definitivno jest) s njime ni u kojoj religiji nije usporediv. Dakako, ako je poređenje potrebno, onda je tek McLaren P1, Ferrari LaFerrari i Porsche 918 moguće staviti u istu rečenicu s novim NSX-om, a u sklopu takve usporedbe NSX ispada najposebnijim od mnogo njih, jer je cijenom poput super-automobila na akciji u obližnjem salonu. Pametnome dosta.

Porsche Panamera

Svakako iznenađenja desetljeća i jedne od najozbiljnih prikaza pretvaranja odvratne gusjenice u predivnog leptira. Kada je prva Panamera prikazana svijetu, mnogi od nas su pomislili kako se radi o nekoj neukusnoj šali. Potom su šok i nevjerica prerasli u gađenje, a na kraju je cijela priča završila smijehom i sarkastičnim primjedbama na konto 911-ice na koju je pao "peh". Dakle prva je generacija Panamere usprkos neslaganjima nekih po tom pitanju (izuzev interijera) bila gadna poput gangrenozne rane, pa je ova druga generacija na tržište donijela jedno od najugodnijih iznenađenja u toku proteklih godina i Panameru svrstala na kartu najljepših automobila na svijetu. Luksuz i performanse nisu nešto što bismo posebno isticali, jer na kraju krajeva ipak je to Porsche, ali dizajn apsolutno očarava iz svih uglova i to je sasvim dovoljno da konstatiramo kako poželjniju limuzinu već dugo godina nismo imali prilike vidjeti.

Alfa Romeo Giulia Quadrifoglio

Ma jasno kao dan BMW M3 je super. Mercedes-Benz AMG C63 je također perverzija. Audi RS4 svakako  ima „ono nešto posebno“ usprkos činjenici koja kaže da je zbog pogona na sva četiri točka.No usprkos svim pozitivnim i posebnim stranama, niti jedan od tri navedena modela nema ono što ima Alfa Giulia Quadrifoglio – bukvalno klasičan dašak ludila i elegancije s kojima ova Alfa već s prvim fotografijama apsolutno očarava i obara s nogu htjeli to priznati ili ne. Naravno…već smo stoput utvrdili kako bismo radije kupili M3, nego „riskirali“ s Alfom, no sve je to samo teorija. U praksi bismo definitivno probdjeli nekoliko neprospavanih noći preispitujući razloge „za“ i „protiv“, jer kombinacija Ferrarija i Maseratija upakirana u Alfinu karoseriju jednostavno nije nešto što bi u bilo kojem rječniku označavalo nešto za odbaciti ili marginalizirati.I da , cijena je i više nego paprena, mada  s druge strane je ovo Alfa kakvu smo dugo,dugo željno iščekivali i sada kad se konačno nalazi među nama, ne vidimo druge opcije osim obožavanja svega što Giulia Quadrifoglio predstavlja. …a vjerovali ili ne, radi se o jako puno toga. Eto…naša je lista popunjena.Vjerovatno su  neki od automobila  s nje zasigurno naišli na odobravanje, dok su se zbog nekih mnogi zapitali kakvih smo se droga "dosinili" prije sastavljanja ove liste. Razumije se  da smo u nju mogli uvrstiti još svega i svačega, ali ovo su automobili na koje smo u bilo koje doba dana ili noći uvijek bili u mogućnosti obratiti potpunu pažnju. Iskreno se nadamo da ćete barem jednim  dijelom razumjeti kako smo i zašto sastavili ovu top-listu.

Comments

comments

NAJGLEDANIJI VIDEO DANAS NA PORTALU:

Na vrh
Zatvori